Hrvatska je sinoć srušila velikana, rezultatom 0:3, i time osigurala osminu finala Svjetskog prvenstva u Rusiji. Vatreni su pobijedili golovima Ante Rebića u 53. minuti, Luke Modrića u 80. i Ivan Rakitića u sudačkoj nadoknadi.
Miroslav Čalić, trener NK Dinare, analizirao je utakmicu za Feral News.
“Poslije utakmice sa Nigerijom gdje smo ” probili led” čekala nas je Argentina na čelu sa najboljim igračem na svijetu Lionelom Messijem. Psihološki smo bili u prednosti zbog tri osvojena boda iz prve utakmice, ali smo svi strahovali kako će Messi reagirati na današnjoj utakmici.
Argentinski izbornik, Jorge Sampaoli, je promijenio nekoliko igrača i sustav (1-3-4-3) nadajući se da će nas drugačijom geometrijom na terenu iznenaditi. Naš izbornik je ostao vjeran sustavu 1-4-2-3-1. U klasičnom sučeljavanju različitih sustava oba stratega su željela ostvariti pozicijsku i numeričku superiornost na određenom dijelu terena.
Tendencija Argentinaca je bila da se njihovi bočni igrači, Acuna i Salvio, visoko bočno pozicioniraju i time natjeraju naše krilne igrače Perišića i Rebića da se vraćaju u liniju sa obranom. Kad dodamo da su Messi i Meza dolazili u koridore Vrsajka i Strinića imali smo situaciju u kojoj smo u našoj zoni se branili sa 1-6-3-1.
Takva situacija je ostavila slobodan ulazak Argentinskih stopera po boku, osobito Tagliafica po lijevoj strani.Moram priznati na trenutak smo imali malih problema,sjetimo se prilika Meze kad je Lovren spasio čisti gol i promašaj Pereza na prazan gol.Naš odgovor je bila čista kontra na Perišića i Rebića gdje smo ciljanim dijagonalnim pasovima izbacivali kompletnu obranu protivnika,ali nismo imali sreće materijalizirati izrađene prigode.
Kad god smo izvršili presing na protivničku zadnju liniju Argentinci su neorganizirano i nasumice izbacivali loptu u “bunar” koja je bila laki plijen naše uže obrane.
Naš izbornik je imao plan da naizmjeničnim visokim presingom i zonskim presingom uvede protivnika u ” svoj mlin”.Recimo da je prvo poluvrijeme bila prilagodba i mali taktički rat na terenu.
Drugo poluvrijeme je izašla posve drugačija Hrvatska, jer je izbornik detektirao sve naše male propuste i postavio nas u raspored 1-4-5-1 gdje je sa petoricom igrača u središnjici zatvorio sve koridore i protok lopte do njihovih napadača, osobito Messija, a pozicioniranjem Modrića i Rakitića na ofenzivne vezne igrače je oplemenio našu igru i doveo njih dvojicu u koridore gdje mogu biti jako opasni, što je u konačnici rezultiralo postignutim zgoditcima. Permanentnim visokim presingom smo prosto mljeli protivnika, nisu mogli igrati pas igru, niti uzeti posjed. Kod prvog postignutog gola Rebić je natjerao Caballera na pogrešku, a Modrićev šut sa 23-24m je skinuo sve okove sa cijele momčadi, ali i cijelog Hrvatskog puka koji je disao kao jedan na večerašnjoj utakmici. Zgoditak “Rakete ” je stavio točku na “I” predivne predstave naših igrača u drugom poluvremenu.
Sad trebamo biti mirni, ponizni, staloženi, uživati u pobjedi, ali ne misliti da smo ovu utakmicu dobili lako. To je bila izuzetno teška utakmica, u kojoj je sve bilo otvoreno do gola Modrića. Sjetimo se prigoda Meze i Aguera u drugom poluvremenu kad se rezultat lomio na jednu ili drugu stranu.
Na kraju moram pohvaliti izbornika Zlatka Dalića koji prije utakmice i za vrijeme utakmice izvanredno vuče poteze, detektira eventualne probleme, pronalazi rješenja koja u konačnici donose boljitak. Izbor Brozovića da igra zadnjeg veznog, ulazak Kramarića i Kovačića umjesto silno potrošenih Rebića i Perišića koji su pored obrambenih zadaća stizali ugrožavati protivnički gol,ulazak Ćorluke za 100 nastup u kockastom dresu, govori o tome da naš izbornik vlada situacijom svakog momenta na terenu.
Naši igrači u svakom trenutku slijede ideje izbornika, a oni su toliko pametni, inteligentni da to sprovedu u djelo. Na kraju se pitam ko bi od nas trenera ostavio Rebića u igri gdje mu je visio crveni karton za vratom, a on u drugom poluvremenu izađe kao obnovljen čovjek i još zabije prekrasan zgoditak.
Hvala Zlatku Daliću, stručnom stožeru i svim našim igračima što su nas učinili sretnim, važnim i zadovoljnim, pobijedivši veliku Argentinu sa velikim Messijem.”
