Fra Ivo Marković, profesor Franjevačke teologije u Sarajevu, svećenik i poznati mirotvorac, gostujući kod Aleksandra Stankovića potvrdio je još jednom svojim razmišljanjima zašto ga mnogi ne smatraju ‘dobrim Hrvatom’, naročito u BiH.
Fra Ivo otvoreno, pored svih ostalih koji to rade, proziva i Crkvu za korištenje religije u svrhe osvješćivanja nacionalnih vrijednosti i ciljeva. ‘Duhovnost i religija ne smiju služiti za razdvajanje, već spajanje i obogaćivanje ljudi’, rekao je
Bez obzira na to što mu je ovaj rat u jednom trenu odnio oca i još deset bližih i daljih članova obitelji, odbija bilo koje učenje koje ne podrazumijeva snošljivost i međureligijsku, kao i međunacionalnu toleranciju.
Meta je zbog toga mnogih javnih prozivki, kako iz reda osoba iz javnog života poput Marka Perkovića Thompsona, tako i od osoba iz ‘vlastitih’ redova, primjerice biskupa Ratka Perića koji ga je optužio čak za krivovjerje. ‘Kad u svojim izjavama kažem kako je jedino cjelovita Bosna, s trima narodima koji žive jedni uz druge u miru, rješenje za probleme u kojima se BiH nalazi, ne aludiram ni na kakve političke ciljeve niti sam zbog toga antihrvatski nastrojen, što mi se predbacuje. Radi se jednostavno o tome da ako se moja crkva solidarizira s ljudima koji potiču na nemir, na dijabolizaciju drugih religija, ja nemam problem suprotstaviti joj se, odgovaralo to nekom ili ne’, rekao je fra Ivo.
‘Franjevci, tj. moji istomišljenici u franjevačkom redu, žele reći da smatraju kako je mir u BiH moguć. Ali je moguć jedino ako će se nad nacionalnošću poštovati sve tri religije. Ponavljam to neprestano, religije ne smiju služiti za razdvajanje, već spajanje i obogaćivanje ljudi’, naglasio je Marković. Najvećim ipak grijehom ‘duhovnih’ vođa, svih triju religija, ne smatra djelovanje u smjeru čuvanja svojih vrijednosti i promoviranju ‘pravog’ Boga, jer to samo po sebi nije ništa loše.
‘Najveći grijeh je u nedjelovanju. Ne činiti ništa po pitanju liječenja ljudi i njihovih duša od mržnje koja se tamo duboko usadila, u kombinaciji s ispolitiziranom duhovnošću koja nas dijeli na nacionalnosti, jest grijeh koji je daleko teži. I koji će se na kraju, ako ne prevlada učenje i život po ljubavi, preskupo platiti’, zaključio je fra Ivo Marković.
‘Što mislite o Thompsonu?’ upitao je pred kraj emisije Stanković i izvukao iz fra Ive možda jednu od najboljih koncertnih kritika u posljednje vrijeme. Svakako drugačijih. ‘Bio sam na Thompsonovu koncertu jer me zanimalo posvjedočiti pozitivnu poruku ljubavi i tradicionalnih hrvatskih vrijednosti o kojima Marko Perković uvijek priča kada ga se pita za njegove scenske nastupe. Analizirao sam tu predstavu i zaključio da je za mene ona jedna obična blasfemija. Otvarajuća točka, prazan oltar pred koji izlazi glavna zvijezda obučena u kostim u kojem mu se posebno ističu mišići i valjda napucava dojam moći, te zabijanje ogromnog mača u taj oltar, nakon čega ostaje silueta križa iznad njega, prestrašna je.
Uvjerio sam se da je, kao što sam i očekivao, cijela predstava jedna plemensko barbarska mobilizacija temeljena na psihologiji gomile i manipulaciji emocijama ljudi. Stvaranjem nekog umjetnog zajedništva na tako nevjerojatno prozirno manipulativan način, po mom je mišljenju, iako to jest samo kič u kojem vam hrvatstvo ‘prodaje’ osoba u smiješnom kostimu, izuzetno opasno’, upozorio je fra Ivo Marković.
