Možete li se predstaviti u par kratkih rečenica?
Rođen sam 1996. u Kiseljaku (BiH) odakle sam s obitelji, slijedom okolnosti kakve je nosilo tadašnje vrijeme, stigao u Knin. Cijelo svoje školovanje – osnovnu, srednju, pa evo i visoku školu – pohađao sam ovdje, usudim se reći, u svom gradu. Po zanimanju sam ekonomist, a trenutno studiram Trgovinsko poslovanje s poduzetništvom. Volim sport, iza sebe imam sportska postignuća u raznim sportovima ali nismo svi rođeni da bi bili Mirko Filipović.
Što vas je potaknulo da se kandidirate za predsjednika Zbora studenata?
Pa iskreno, ja sam u društvu uvijek bio onaj koji je nešto htio saznati i dokazati prije drugih. Tako, kada sam uočio kolika nezainteresiranost među kolegama studentima vlada za studentska pitanja odlučio sam pokušati nešto promijeniti za naš boljitak, smanjenje nezadovoljstva, monotonije, a samim tim i za buđenje interesa za djelovanjem među nama. Sve to rješivo je udruživanjem studenata u tijela i organizacije poput ovih na kojim je naše predstavništvo.
Kako mislite postići navedeno?
Gledajte, postoje mnogobrojni načini tj. sustavi namijenjeni za takve stvari, prvenstveno je potrebno ih samo pravilno usmjeriti na studentske ciljeve. Još tijekom prve godine studiranja primijetio sam da među studentima vlada nezadovoljstvo po pitanju nekih stvari. Na primjer smještajni kapaciteti za vanjske studente, hrana u menzi, studentska druženja, nedolasci na predavanja od strane studenata i profesora, odluke o studentskoj budućnosti bez sudjelovanja i pravnog izražavanja želja i potreba studenata. Za neke postoje rješenja i sada ih sami možemo riješiti, za neke postoje rješenja, ali su studenti nemoćni sami po tom pitanju, a za neke rješenja još uvijek tražimo.
Jeste li već nešto od toga postigli?
Prije svega, ja moram pohvaliti svoj tim, zamjenika, ostale predstavnike i predstavnice u Stručnom vijeću, pravobraniteljicu te druge predstavnike odjela studenata. Kada sam se upustio u ovu priču, očekivao sam da će naš Zbor funkcionirati lijeno, ,,reda radi“ kao prethodnih godina kada je odaziv bio ni toliki da imamo kvorum za raspuštanje, a kamoli za nešto drugo. No, na sreću, iznenadili su me. Nadobudna smo ekipa s puno vrhunskih ideja, želje i žara za boljitkom svima u svezi s našim Veleučilištem. Jedina nam je mana što ne poznajemo sustav, pravila, zakone, prakse, pa sada sve moramo ispočetka učiti, proučavati i osloniti se na kolege koje su davno prije nas dobro funkcionirali. Zbog toga će za prve odluke trebati malo vremena. Puno se stvari promijenilo u razdoblju kada Zbor nije funkcionirao. Nažalost, malo je čudno i pravilo o vremenu izbora nas u sama tijela, jer na kraju drugog semestra dolazi do odlaska studenata, završetka studiranja pojedinaca, ranijih odlazaka na sezonske poslove, a ne ide nam na ruku ni to što je administracija Veleučilišta, koju razumijemo, stalno zatrpana papirologijom u vezi nedavnog otvaranja Studentskog doma. No imamo kreativne ljude, dobre temelje i što je najvažnije želju da pokrenemo sve nabolje. Već idući mjesec ostvarit ćemo neke odluke na kojima trenutno radimo, a i Vas ćemo o tomu obavijestiti.
Što smatrate najvećim problemom Veleučilišta?
Najvećim problemom smatram mali broj studenata, a još manji broj dolazaka studenata na predavanja. Prije nekoliko godina naše je Veleučilište bilo proglašeno za najbolje u državi, a sada gledamo puste učionice čak i za vrijeme predavanja. Sve se to ogleda i kroz vanjsko okruženje institucije no dobrim dijelom su to i unutarnji razlozi Veleučilišta koji će se nadam se uz kooperaciju sa mnom i mojim kolegama riješiti.
Nedavno smo vidjeli kako ste i na Nezavisnoj listi Marka Jelića za Gradsko Vijeće Grada Knina. Što nam možete reći na to? Dali ste se u politiku?
Kao što je svima poznato ja u Studentskom Zboru Veleučilišta sudjelujem već 2 godine, tako da se ove dvije moje kandidature niti mogu dovesti u političku vezu jedna s drugom niti bih ja to htio, niti smio. Nisam političan, niti koristoljubiv. Težim boljitku kao i svaki normalan čovjek. Negdje si možemo dopustiti da pogriješimo u životu a negdje ne. Nekad je točnost u nečijim očima pogreška, a nekada pogreška u nečijim očima točnost,a vrijeme će pokazati jesmo li pogriješili zapravo.
Imate li neku poruku za kraj našeg razgovora, za Vaše studente?
Ma ne samo za studente, nego i za sve građane Knina.
Pozivam ih sve da se odazovu na naš poziv za rad sa studentima. Potrebna su nam nova znanja, poznanstva, iskustva, vještine, resursi i prostor za uporabu i korištenje svega toga. Svi oni koji su se našli u bilo kojoj navedenoj riječi pozvani su svijet naših mladih, naših studenata i sebe samih, učiniti boljim.
