Davor Ilić, bivši predstavnik studenata poziva Upravu Veleučilišta na ostavku, kako sam objašnjava: “Normalno je da naše veleučilište nitko ne upisuje. Veleučilište je izgubilo red i disciplinu, a interesi studenata nisu na prvom mjestu!”.

Razgovarali smo s Davorom te vam njegove odgovore prenosimo u cijelosti:

Što mislite o stanju na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu?

Činjenica je da se na kninsko veleučilište od kada postoji do sada nije nikada manje studenata upisalo, a o tome su nedavno svjedočili i medijski napisi. Nije kriva okolina, ni država, ni grad. Jedna bitna stvar koju su me naučili na tom Veleučilištu jest da je za lošu situaciju u poduzeću uvijek kriv menadžer, u ovom slučaju Uprava, koju ovim putem pozivam i na ostavku.

Prema vašem mišljenju, što će se dogoditi ako se ovakav trend na veleučilištu nastavi?

Kada se smanji broj studenata upisanih na prvu godinu ispod određene granice, dovodi se u pitanje opstojnost institucije, a to se njima upravo dogodilo. S ovakvim trendom Veleučilište će se ugasiti za maksimalno 5 godina.

Tako će naši budući studenti biti prisiljeni odlaziti u napučena središta, trpjeti puno veće financijske izdatke, a neki od njih to si čak neće moći niti priuštiti.

Zašto se, prema vašem mišljenju, broj studenata tolike smanjio?

Pa drugi bi vam se libili odgovoriti, ali ako mene pitate, ja ću vam reći još jedan odgovor koji sam naučio na našem veleučilištu, a ono kaže da se pozitivno iskustvo od osobe koja ga doživi informacija širi x6, a ono negativno x26, pa vi sada računajte. Ne može se dogoditi toliki pad ako se ne radi o negativnim iskustvima. Da, opravdat će se oni ako ih pitate da je trend u državi takav, da se mladi iseljavaju iz RH, a iz Knina pogotovo,a naravno da je lakše naći izgovor nego rješenje. Pitajte ih koliko su rješenja pokušali ponuditi? Najnegativnije iskustvo po mom mišljenju je sivilo i monotonija na kojoj nitko više tamo ne radi. U studentskom životu se ne događa više ništa zanimljivo, pao je interes, a više ih nitko niti ne pita što oni i kako oni žele.

Neka se ugledaju na svijetle slučajeve, naprimjer na Grad Knin koji ove godine ima veliki porast broja rođenih nakon negativnog niza.

Znate li koliko je upisanih studenata na prvu godinu, po svim smjerovima?

Kao predsjednik Studentskog zbora uvijek sam vodio računa o tomu, no nisam više student. Ali vjerujem kako se radi o svega dvanaestak studenata ili čak manje na prvim preddiplomskim godinama. Pitajte ih, institucija je javna pa neka se očituju. Moju zamolbu za naknadni upis na specijalističku godinu su recimo odbili, tada bi bio još jedan student više, ali toliko o njihovom načelu dobrog gospodarenja.

Kakva su Vaša studentska iskustva stečena na Veleučilištu u Kninu? Vidite li razliku između kninskog veleučilišta i drugih visokih škola u RH?

Bez obzira na sve, na kninskom veleučilištu se stječu i to s punim pravom mogu reći kvalitetnija znanja uz manje truda nego na većini drugih visokoobrazovnih institucija u RH, a razlog je taj što je veleučilište malo. Predavači rade s manje presinga, buke, često je to prijateljsko okruženje jer se radi o manjim grupama te se mogu posvetiti svakom studentu pojedinačno kada to studentu treba i postoji obostrana želja naravno.

No ima i negativnih razlika, a počeo sam ih ponajviše uviđati kada sam postao član Studentskog zbora, a kasnije i predsjednik. Uprava očekuje da će se sve kao rukom s neba riješiti kada se Studentski zbor izabere, no to ne ide tako. Treba uložiti mnogo više truda zajedno sa studentskim zborom da bi se studentski život ponovno oživio. Studentima treba potpora, pogotovo kada kreću s nule kao što smo mi u zboru. Nismo imali sredstava, Uprava nije htjela pronaći način da nam ih ustupi, a mi nismo poznavali procedure kako bi do sredstava došli. Dekanica mi je dala kontakt od Vijeća studenata veleučilišta i visokih škola RH i 400tinjak kn za putne troškove za prvi sastanak i valjda je mislila da ću ja donijeti od tamo kovčeg novaca, zaposliti si pravnika i knjigovođu i da studentskim aktivnostima i zabavama neće biti kraja. I tako idem ja sa 400kn u džepu s kolegicom koja ,,tramaka“ sa mnom jer da ne ide ona dobio bih samo 200, i moja Civic-a starija od mene na put od 650km. Ciča zima, u Zagrebu -800, magle mi stakla pa stalno malo otvorim prozor dok grijanje radi na maksimumu, a trebali smo zapravo doći busom na drugi kraj grada pa se snalaziti. Ulazimo u VERN-ovu podzemnu garažu jer je tad na VERN-u bio sastanak, a kolegice i kolege s drugih veleučilišta kraj nas parkiraju s novim Škodama i VW-ima koje im je ustupila njihova škola. Ali šlag na tortu, imaju i kartice za autocestu, pune rezervoare, a oni su skupa s kolegama iz Alumni klubova dobili i dnevnice jer su se vratili iza ponoći. Gledam u svoj otrcani ključ od Honde koja je dva puta zapela u smetu snijega u Korenici jer mi za autocestu nismo imali, pa u kolegicu i pitam se da li smo mi došli na krivo mjesto ili smo samo poludjeli? Po povratku pitam za naše dnevnice dekanicu, na što dobivam odgovor: ,,A ne znam, vidite to s kolegama na koji su to način oni dobili, pa ako postoji pravna osnova dat ćemo i mi vama.“ Šipak smo dobili. Sreća nisam pitao za auto ili autocestu, tko zna što bi bilo – govori nam Davor kroz smijeh.

Što se dogodilo sa Studentskim zborom?

Kasnije su kolege iz našeg Studentskog zbora izgubili volju jer su vidjeli da smo mi studenti samo u priči na prvom mjestu, a kad nam treba pružiti pravu pomoć, trebamo se sami snaći. Sam sam još jednom išao u Zagreb, imali smo probleme s prehranom, kasnije sam telefonski pokušavao doći do informacija i napraviti neke promjene, ali kad sami 7 dana pišete dva pravilnika i jedan statut, a da vam pravnik Veleučilišta to pogleda i provjeri potraje više od mjesec dana, a do tada se zbor raspadne do kraja, sruše vam smisao.

Rekli ste da su vašu zamolbu za naknadni upis na specijalistički studij odbili, o čemu se radi?

Naime, prvo su prekršili uvjete studiranja iz ugovora koji imaju svi studenti našeg veleučilišta izmijenivši ih bez našeg pristanka, a vjerujem kako nisam jedini koji je zbog toga imao financijske izdatke nepotrebno, nego i brojni drugi studenti. Zbog toga me prisiljavaju da platim još jedan upis 300tinjak kuna i upišem ponavljanje godine samo zbog završnog rada koji uz puno napora i muke napišem i obranim u jako kratkom roku i to s odličnom ocjenom, kako bih stigao u propisanom vremenu poslati zamolbu za naknadni upis koji bih opet masno platio. Veleučilište odbija moju zamolbu pozivajući se na neki članak iz pravilnika koji uopće nema veze sa mnom nego sa studentima koji studiraju usporedno dva studija. Stručno vijeće potvrdilo drugostupanjsku odluku velikom većinom glasova.

Uskratili su vam pravo studiranja?

Smatram da jesu. U najmanju ruku sigurno su prekršili ugovor, a možda i proceduru.

Zašto mislite da su vam to napravili?

Možebitno se radi o politiziranju. Ipak sam ja Vijećnik Grada Knina i to onaj s nezavisne liste koja je pokrenula promjene u gradu, to valjda dovodi u napast neke osobe da politiziraju s mojim slučajem. Niccolo Machiavelli je rekao jednu super stvar, a to je da inicijator promjena ima neprijatelja u svima onima koji imaju koristi od očuvanja sadašnjeg stanja, a ja ih želim mnogo i ne mogu ih sve spriječiti. Da se troši energije za opće dobro koliko se troši za unazaditi pojedince, ne bismo bili u ovako lošoj situaciji. Na sveopću žalost, ni ministarstvo niti druga tijela koja bi trebala, na ovakve stvari ne obraćaju pozornost dovoljno, zbog čega ispašta uvijek mali čovjek, a to pod hitno mora prestati.