Kristina Šundov, cura koja je igrala u Dinari, a danas je vrhunska igračica, članica seniorske reprezentacije je posjetila svoj grad i dogovorili smo se za intervju za Feral. Zahvaljujući njenoj otvorenosti mogli bismo napisati knjigu, pa izdvajamo samo ono najbitnije.
• Počeci?
Rodila sam se u Splitu i tamo sam trenirala paralelno tenis i nogomet, u Primorcu iz Stobreča. I kad sam imala 10 godina, s roditeljima sam se doselila u Knin i tu ostala. Prvih 7 godina sam paralelno trenirala rukomet i nogomet. Zanimljiv podatak, u kategoriji mlađih kadetkinja sam došla do hrvatske reprezentacije u rukometu.
U rukometu mi je bio trener Đumlija, a u nogometu su me u najmanjoj dobi pratili Bruno Rašić i Miroslav Čalić. Oboma sam zahvalna za sve što su učinili za mene, kako u nogometnom, tako i u ljudskom smislu. I danas mi ih je drago vidjeti i popričati o starim dobrim vremenima.
Bilo je tu vrlo zanimljivih i smiješnih situacija, npr. trener Čalić me je „puštao“ 10 minuta prije da se istuširam, a ostali su vikali „ajde Kike više“. Zato sam ponekad ja ostajala i čekala njih. No, u svakom trenutku ja sam i od trenera i od igrača osjećala da me doživljavaju kao svoju.
• Kako su se momci odnosili prema tebi?
Odlični. Ja sam njima bila kao neka maskota, uvijek su me čuvali, štitili i nikad nisam imala s njima problema. Iako kad sam ušla u pubertet bilo je zanimljivih situacija, no sve je to bilo dobroćudno. I danas sam s nekima od njih vrlo dobra. A kad se sjetim svoje frizure iz tog perioda, moglo bi se reći da kad sam igrala sa muškima, da sam i izgledala kao oni. Jednom na turniru u Zadru sam dobila nagradu za najboljeg igrača i prozvali su me kao Kristijan, dok ih nisu upozorili da sam cura i da se zovem Kristina.
• Odlazak iz Knina?
Odmah nakon mature odlazim u Švicarsku, u klub Zuchwill 05, s kojim sam odmah osvojila prvenstvo i superkup. S njima sam odmah sudjelovala i u Ligi prvaka. Nakon toga prelazim u Thun s kojima osvajam kup, trofej koji mi je nedostajao s Zucwillom. Iz Thuna prelazim u Basel, gdje završava „prvi ciklus“ u Švicarskoj. Na odlasku sam im rekla da se vidimo opet, što se i obistinilo.
• Kasnije?
Iz Basela prelazim u Nizozemsku ligu, klub Telstar. O kvaliteti te lige je dovoljan podatak da je Nizozemska reprezentacija aktualni prvak Europe u nogometu, a da je po Uefi najbolja nogometašica Europe u 2017 nizozemska igračica Mertens! Iz Telstara prelazim u Bundesligu, Duisburg pa Bayer Leverkusen. Ponudili su mi novi ugovor, ali sam na lito odlučila da se vraćam u Švicarsku.
• Debi u reprezentaciji?
Već sa 17 godina sam odigrala prvu utakmicu za seniorsku reprezentaciju Hrvatske, protiv Slovenki u Pregradi. Pobijedili smo 5:0, a ja sam zabila dva gola. Skupila sam već više nastupa za reprezentaciju, malo se i nazabijala golova, ali bih naglasila kako je zadnjih godinu dana ženska reprezentacija jako napredovala, organizacijski i stručno, pa vjerujemo i nadamo se da će s tim doći i rezultati.
• U Hrvatskoj je to uglavnom amaterski sport, kako je to vani?
Koliko vidim u Hrvatskoj se polako razvija ženski nogomet. U klubove ulazi kapital, sve više je dobrih igračica i ono što je najvažnije, zasad to ide prema naprijed. U Švicarskoj su stvari malo drugačije posložene. Tamo u istom klubu imate profesionalki koje žive samo od nogometa, ali imate i cura koje rade do 17:00 i onda dolaze na treninge. Ne doslovno, ali „sve prema zaslugama“. U jačim ligama (Njemačka, Švedska…) su financije puno veće. U Švicarskoj je rivalitet Basela i Zuricha pa je to jedan od razloga za ulaganje.
• Gdje ćeš poslije igračke karijere?
Evo npr. da sad dobijem ponudu za godinu dvije da negdje igram ja bih je odbila. Npr. zvali su me u Kinu na pola godine gdje su novci puno veći, ali nije meni novac jedini motiv u nogometu. Želim ostati ovdje u Švicarskoj i raditi u nogometu i dalje. Vrlo brzo sam odlučila da ću se školovati. U Hrvatskoj na akademiji sam išla na predavanja i dobila UEFA A licencu. Gdje sam god bila istovremeno sam i učila i trenirala mlađe kategorije. Trenerske tečajeve sam pohađala i u Švicarskoj i Njemačkoj i Nizozemskoj. Skupljam iskustvo i znanja jer sa ovom licencom mogu biti i trenerica i menadžer i koordinator… Naravno, što više znaš mogućnosti su ti veće. Moj krajnji cilj je Uefa Pro licenca, odnosno najviša licenca koju UEFA izdaje.
• Što sad radiš u Kninu?
Imali smo dvije pripremne utakmice za reprezentaciju, u Zadru i Biogradu pa sam dobila „slobodan dan“ da vidim roditelje. Bilo je dobro, posebno nam je bilo drago što smo imali izvrstan doček, prijem i na utakmicama je bio velik broj gledatelja. Vjerujemo da ovakvim trudom i radom reprezentacija može napredovati i kvalificirati se na najveća natjecanja.
• Roditelji
Naravno, ništa od ovog ne bi bilo da nije posebne i apsolutne podrške mojih roditelja. Trebalo je sve to i izdržati i poduprijeti. Osim njih zahvaljujem i treneru Čaliću uz čiju sam pomoć i upisala akademiju.
Budući da nam je rekla da je „happy single“ o ljubavi je nećemo pitati ništa.
Svi koji poznaju Kristinu znaju da se radi o jednoj odličnoj, temperamentnoj, zgodnoj curi s kojom se može razgovarati toliko da ni knjiga ne bi bila dovoljna za sve što ima za reći. Želimo joj da uspije u nogometnoj karijeri i u životu napraviti ono što je poželila.
ŽT / JLT
